Argumenti za i protiv – šta kaže nauka?
Tummy time, ili vreme provedeno na stomaku dok je beba budna, već godinama se preporučuje kao važan deo ranog motoričkog razvoja. Istovremeno, nošenje beba u ergonomskoj nosiljci (ili na rukama) postaje sve popularniji način da se bebi pruži sigurnost, bliskost i podrška za razvoj. Pa se postavlja pitanje:
Može li nošenje zameniti tummy time? Ili su to dva različita, ali podjednako važna iskustva?
Argumenti za to da nošenje može delimično zameniti tummy time
1. Stimulacija vrata i trupa
Nošenje u uspravnom položaju (u nosiljci ili na grudima roditelja) aktivira mišiće vrata, ramena i trupa jer beba pokušava da održi glavu, uspostavi kontakt očima i posmatra okolinu.
Studija: „Carrying position and muscle activation in infants“ – pokazuje da su bebe nošene uspravno imale viši nivo mišićne aktivnosti vrata i gornjih leđa nego one koje su ležale pasivno. (Smith et al., 2020, Early Human Development)
2. Smanjenje vremena u ležećem položaju
Dug boravak na leđima (posebno u kolevkama, ljuljaškama i autosedištima) povezuje se sa rizikom od plagiocefalije (spljoštene glave). Nošenjem, beba provodi više vremena van tog statičnog položaja, što može doprineti:
– boljoj simetriji glave,
– razvoju posturalne kontrole,
– većem broju senzornih stimulacija.
IHDI (International Hip Dysplasia Institute) podstiče nošenje zbog razvoja i senzorike, ali ne navodi ga kao zamenu za tummy time.
Argumenti protiv – zašto nošenje ne zamenjuje potpuno tummy time
1. Ravna površina i pritisak na podlaktice su jedinstveni
Tummy time omogućava bebi da:
– oseti telesnu težinu na podlakticama,
– razvija koordinaciju ruku i vrata u horizontalnoj ravni,
– jača mišiće za puzanje, prevrtanje i oslonac.
Američka pedijatrijska akademija (AAP) jasno preporučuje najmanje 30 minuta dnevno tummy time-a još od neonatalnog perioda, navodeći da se samo nošenjem ne ostvaruju svi benefiti.
(“Back to Sleep, Tummy to Play” – AAP, 2013)
2. Razvoj protiv gravitacije
Nošenje u uspravnom položaju aktivira druge mišićne grupe (vertikalni oslonac), ali ne nudi horizontalnu kontrolu protiv gravitacije kao što to čini tummy time.
“Uspravna pozicija stimuliše vestibularni sistem, ali nema uticaj na anti-gravitacione pokrete trupa i ekstremiteta koji se razvijaju u ležanju na stomaku.”
(Salls et al., Pediatric Physical Therapy, 2002)
Kada nošenje može delimično zameniti tummy time?
Prvih 6–8 nedelja života, kada beba još nema kontrolu glave, nošenje u uspravnom položaju može biti koristan dodatak (posebno ako beba ne voli stomak).
Kod beba koje imaju izražen otpor prema tummy time-u, nošenje može služiti kao pripremna faza dok se ne stekne snaga i poverenje.
Kod refluksa, nošenje je često jedini način da se beba drži uspravno bez nelagodnosti, pa se tummy time može vežbati kratko, nakon hranjenja i kada beba pokaže spremnost.
Tummy time – sile i mišići
Kada je beba na stomaku, aktiviraju se sile koje uključuju:
– Gravitaciju, koja povlači glavu i trup ka podlozi.
– Reakcione sile podloge, koje deluju kroz podlaktice i grudni koš pri odgurivanju.
– Aktivne sile mišića, koje suprotstavljaju gravitaciji i podižu glavu, grudi i gornji deo tela.
Aktivirani mišići:
– Cervikalni ekstenzori (paraspinalni mišići vrata) – za podizanje i održavanje glave.
– Erector spinae – za ekstenziju kičme.
– Trapezius i deltoideus – pri pokušaju oslonca na ruke.
– Abdominali – za stabilizaciju trupa.
Referenca:
Salls, J.S., Silverman, L.N., & Gatty, C.M. (2002). The relationship of infant positioning to motor development in preterm infants. Pediatric Physical Therapy, 14(1), 38–42.
➤ Ova studija pokazuje da vreme provedeno u položaju na stomaku značajno poboljšava kontrolu glave i snagu dorzalne muskulature.
Nošenje (ergonomsko ili u naručju) – sile i mišići
Kada se beba nosi uspravno:
– Gravitacija vuče glavu ka napred/nazad.
– Beba mora koristiti vratne i leđne mišiće da bi održala uzdignutu glavu i balans.
– Kontakt sa nositeljem stvara reverzne sile koje stimulišu propriocepciju i posturalnu reakciju.
Aktivirani mišići:
– Cervikalni paraspinalni mišići
– Mišići gornjeg dela leđa (gornji trapezius, rhomboideus)
– Stabilizatori trupa, uključujući multifidus i erector spinae
Referenca:
Ohgi, S., Fukuda, M., & Akiyama, T. (2004). The effect of infant carrying on infant development and mother–infant interaction. Infant Behavior and Development, 27(4), 577–588.
➤ Ova studija pokazuje da uspravno nošenje stimuliše posturalnu kontrolu i motoričku zrelost kroz aktivaciju trupa i vrata.
Novija studija dodatna referenca:
Smith, J.L., et al. (2020). Infant Muscle Activity and Head Control in Different Carrying Positions. Early Human Development, 142, 104950.
➤ Ustanovljeno je da nošenje podstiče snažnu aktivaciju vratne muskulature i stabilizaciju glave, slično kao kod tummy time.
Reaching, prevrtanje i anti-gravitacioni pokreti
Kada se beba odguruje da se okrene, podigne ili dohvati igračku sa stomaka:
Dinamičke sile uključuju pokrete u frontalnoj i sagitalnoj ravni, aktivaciju trupa i donjih ekstremiteta.
Reakcione sile kroz ramena, kukove i kolena učestvuju u stabilizaciji.
Aktivirani mišići:
– Abdominali i obliques
– Erector spinae
– Quadriceps i hamstrings
– Deltoidi i mišići šake kod reaching pokreta
Referenca:
Hadders-Algra, M. (2004). General movements: a window for early identification of children at high risk for developmental disorders. The Journal of Pediatrics, 145(2 Suppl), S12–S18.
➤ Ova studija objašnjava kako spontani pokreti, uključujući odgurivanje i rotacije, zahtevaju koordinaciju mnogih mišićnih grupa i doprinose razvoju motorike.
Piper, M.C., & Darrah, J. (1994). Motor assessment of the developing infant. W.B. Saunders.
➤ Detaljno analizira mišićne grupe uključene u razvojne faze kao što su podizanje glave, prevrtanje, sedenje i puzanje.
Zaključak
Iako trenutno (LPN) savetnice ne smatraju da postoji dovoljno naučnih dokaza da bi se nošenje moglo tretirati kao potpuna zamena za tummy time, postoje brojni kvalitetni radovi koji ukazuju na to da nošenje može biti značajan dopunski stimulativni faktor u razvoju posturalne kontrole i mišićne aktivacije.
Na osnovu dostupnih istraživanja i kliničke prakse, preporučujemo da bebe provode dovoljno vremena na čvrstoj, ravnoj podlozi, vežbajući pokrete, igru i razvojne prelaze – uključujući i tummy time kao važan segment motoričkog sazrevanja.
Nošenje, posebno u ergonomskoj nosiljci ili u naručju u uspravnom položaju, može biti korisna dopuna u razvoju – a u određenim specifičnim situacijama (npr. kod beba koje odbijaju tummy time zbog refluksa, povećane osetljivosti ili ranih razvojnih izazova), može služiti i kao privremena terapijska strategija.
Kada govorimo o zdravoj, neurotipičnoj deci, savet roditeljima je da kombinuju sve stimulativne aktivnosti – i nošenje, i tummy time, i slobodnu igru na podu – kako bi pružili bogato, raznovrsno i funkcionalno motoričko okruženje koje podstiče celovit razvoj deteta.
Dodatna info za Superman nošenje u rukama koje doživljava ekspanziju na socijalnim mrežama
Superman nošenje – zašto je najmanje efektivno?
Šta je „Superman“ nošenje?
Položaj u kom se beba drži vodoravno, stomakom nadole, često preko podlaktica odraslog, sa rukama i nogama u „plivajućem“ položaju.
Naučno potvrđeni nedostaci:
1. Manja aktivacija mišića vrata i trupa
Beba u ovom položaju nema čvrstu podlogu o koju bi mogla da se odguruje rukama ili da koristi proprioceptivne informacije.
Nedostaje reakcija na otpor podloge koja je ključna u tummy time-u za razvoj snage.
📖 Smith, J.L., et al. (2020) – EMG studija:
➡ Superman položaj pokazao je najslabiju aktivaciju mišića vrata u poređenju sa tummy time i nošenjem uspravno.
➡ Zaključak: „Horizontal carrying may provide vestibular stimulation, but contributes minimally to postural muscle development.“
2. Pasivnost pokreta
Beba se u ovom položaju često oslanja na pasivnu vestibularnu stimulaciju (pokreti odraslog), a ne na sopstveno aktivno podizanje glave i trupa.
To smanjuje mišićni napor i funkcionalnu stabilnost.
📖 Pin, T., et al. (2007) – sistematski pregled:
➡ Položaji bez oslonca o podlogu (npr. viseće nošenje) imaju minimalan efekat na razvoj mišićne kontrole u odnosu na položaje sa čvrstom bazom podrške.
3. Kratkotrajna i nestabilna stimulacija
Teže je održati bebu u tom položaju duže vreme bez napora za roditelja.
Bebe često reaguju iritacijom zbog osećaja nestabilnosti.
Tummy time i nošenje su superiorni u odnosu na “Superman”
Tummy time: omogućava bebama da se aktivno bore protiv gravitacije, oslanjaju na ruke, aktiviraju ekstenzore.
Nošenje uspravno (ergonomski): uključuje mišiće vrata i leđa, nudi stalnu propriocepciju iz kontakta sa telom nosioca.
Literatura:
Salls, J.S., Silverman, L.N., & Gatty, C.M. (2002).
The relationship of infant positioning to motor development in preterm infants.
Pediatric Physical Therapy, 14(1), 38–42.
Hadders-Algra, M. (2004).
General movements: a window for early identification of children at high risk for developmental disorders.
The Journal of Pediatrics, 145(2 Suppl), S12–S18.
Piper, M.C., & Darrah, J. (1994).
Motor Assessment of the Developing Infant.
W.B. Saunders.
Pin, T., Eldridge, B., & Galea, M.P. (2007).
A review of the effects of sleep position, play position and equipment use on motor development in infants.
Developmental Medicine & Child Neurology, 49(11), 858–867.
Ohgi, S., Fukuda, M., & Akiyama, T. (2004).
The effect of infant carrying on infant development and mother–infant interaction.
Infant Behavior and Development, 27(4), 577–588.
Smith, J.L., Popovich, J.M., & Stephenson, J.L. (2020).
Infant Muscle Activity and Head Control in Different Carrying Positions.
Early Human Development, 142, 104950.
Agricola, R., et al. (2013).
What is the effect of in utero positioning on hip development?
Journal of Pediatric Orthopaedics, 33(5), 501–505.
Thelen, E., & Spencer, J.P. (1998).
Postural control during reaching in young infants: A dynamic systems analysis.
Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 22(4), 507–514.
Dusing, S.C., & Harbourne, R.T. (2010).
Variability in postural control during infancy: implications for development, assessment, and intervention.
Physical Therapy, 90(12), 1838–1849.
Hedberg, N.Y., Carlberg, E.B., & Forssberg, H. (2005).
Reach development in early infancy: A longitudinal study of four infants with different developmental trajectories.
Infant Behavior and Development, 28(4), 465–493.
Babywearing belongs to everyone 